
Pored toga što su članovi tima izuzetno važni za postizanje ciljeva poslovanja, lider tog tima je u istoj meri od velike važnosti i od njegovog načina rada može u mnogome zavisiti kako će sam tim raditi. Iz ovog razloga želim da obradim temu šta bi podrazumelo da je jedan lider tima dobar lider tako što ću kroz slikovite primere objašnjavati gde se dobra, a gde loša krajnost oslikava.
Da li je lider tima deo tima?
Hajmo da počnemo da prvim pitanjem koji će nam nagovestiti važnost liderske pozicije, koje glasi da li je vođa tima i sam deo tima? Tim je jedna celina koja se sastoji iz više delova, a u ovom slučaju to bi bili ljudi koji tim čine. Obično u svakoj kompaniji tim ima lidera koji je zadužen za pravilno funkcionisanje tima. Pored dodela zadataka, celokupne organizacije tima, i praćenja rezultata, lider je i spona svog tima sa menadžmentom koji se iznad njega nalazi i kojima on odgovara. Liderova sposobnost da ima dobru komunikaciju i sa timom i višim menadžentom čini, u najmanju ruku, odličnog lidera. Međutim, šta je to što tu komunikaciju čini dobrom?
Tim koji radi sa svojim liderom, a ne za njega je tim koji ima dobrog lidera.
Ako mene pitate dobar lider tima mora biti njegov sastavni deo, jer bez te veze on nikada ne bi mogao biti dobar lider. Lider čiji se članovi tima osećaju kao da je njihov lider i sam njihov član imaće neosporivo bolju komunikaciju sa liderom i samim tim, manje nesporazuma u poslovanju, iz čega slede bolji rezultati. Ne znam koliko ste svesni koliko je komunikacija na radnom mestu bitna za ostvarenje zacrtanih ciljeva. Ako se članovi tima, plaše lidera, nemaju poverenja u njega, ili nemaju jaku motivaciju za projekte na kojima rade, onda će dolaziti do prećutkivanja u radu, skrivanja, „otarašavanja“ obaveza, koje će voditi ka sve lošijoj komunikaciji, pa i ka sve gorim rezultatima.
Kako posluje dobar, a kako loš lider?
Na primerima se to može uvideti i lakše: Uzmimo za primer dva tima (crni i beli) koji su u novinarskoj branši i koji rade u odvojenim redakcijama na prvom objavljivanju svog novog magazina. Lideri timova su urednici, rade sa novinarima, socijal-medija menadžerima, PR-ovima i sličnim profesijama u ostvarenju ovog cilja. Iznad naših lidera (urednika) su glavni i odgovorni urednici kojima lideri odgovaraju.
Strategija lidera crnog tima je uvek bila pritisak, uterivanje straha, negativna kritika i kukanje kako nešto nije urađeno. Uostalom, sve ono što je ovaj lider naučio od svog glavnog i odovornog urednika. Crni tim jedva čeka da lider izađe iz kancelarije da bi mogli da rade bez njegove presije i da ode u svoju kacelariju. Svaki sastanak se svodi na njegovo isticanje koliko su spori, i koliko je to nepovoljno za obim posla koji imaju, na to kako i njemu neko „stoji nad glavom“ i kako nema vremena za gubljenje za milion timskih pitanja i potpitanja. On je već sam sve isplanirao, podelio svom timu kako treba da rade, dao im datum koji mora biti ispoštovan i ništa osim ideja po njegovom planu ga ne zanima. Tim više i nema pitanja, jer znaju da su nepoželjna, nemaju volju da sede u redakciji, jer je pritisak na njihovim leđima nepodnošljiv, a rokovi se sve brže približavaju. Jedva čekaju samo da završe sa projektom i da mogu malo da predahnu i da se nadaju da će biti pohvaljeni.
Ilustracija 1: Lider crnog tima koji je van svog tima (pixabay)
Tim bele boje ima za lidera čoveka koji sa velikim entuzijazmom jedva čeka da sa svojim timom podeli izazov kakav stoji pred njima u naredom periodu: novi magazin. Glavi urednik mu je dao smernice kojih bi trebalo da pridržavaju, ali mu je dao i slobodu da sa svojim timom organizuje metode koje će te smernice pratiti i koje će biti najbolje sredstvo rada za tim. Sa osmehom lider belih saziva svoj tim i objavljuje im novi projekat koji svi sa oduševljenjem prihvataju. Lider uviđa da su neki ipak sumnjičavi i odmah prelazi na objašnjenje osnovne ideje magazina dok sumnjičavcima pokušava da dokaže da nema potrebe za strahom pred novinama. Zajedno sa svojim timom pravi plan i taktiku koja bi najbolje odgovarala njima i smernicama koje se moraju poštovati. Kada su došli do svoje zlatne sredine lider otvoreno pita svoj tim o potencijalnim predlozima, pitanjima, idejama… Mnogi se javljaju u nadi da će moći da obogate projekat svim zamislima. Lider najinteresantnije zapisuje, na kratko ih prodiskutije sa drugima i odlučuje da glavnom i odgovornom uredniku predloži ideje svog tima koje im mogu pomoći u ostvarenju što boljih rezultata. Za njih vremenski rok nije problem, jer svako od njih već jedva čeka da sedne za svoj računar i krene sa izradom njihovog novog projekta, novog magazina na čijim će stranama uskoro stajati imena svih njih kao ponosnih članova tima koji je radio na njegovom izlasku.
Ilustracija 2: Lider belog tima koji je deo svog tima (pixabay)
Nisu problem zadaci sa kratkim rokovima, već lider koji ne zna da i tu kratkoću organizuje među svojim timom i učine je neosetljivom.
Šta je prvo što osetite dok čitate ova dva primera? U pitanju su emocije koje ova dva rada emituju. Nebitna je činjenica ni da je i beli i crni tim do rezultata došao, bitan je put koji je do njega doveo. Crni tim ne ceni, ne poštuje svog lidera, kao ni on njih, rade sa velikim količinama negativne energije koja nagriza svaki atom njihove snage. Iako ostvare ovaj cilj, ovo urednitvo neće daleko stići sa svojim poslovanjem, jer će svaki radnik iz redakcije pobeći čim shvati da on ne zaslužuje takvo tretiranje. A svako od nas kad-tad shvati šta je za njega najbolje i kako želi da živi.
U belom timu, nema negativne engrgije iako su datumi pred njima koji se ne mogu izmeniti. Razlika je što je lider belog tima znao kako da umesto pritiska i straha od neuspeha ponudi svom timu motivaciju i želju za napretkom. Naučio je da je dobar radnik, srećan radnik, i samo oni lideri, šefovi i vlasnici koji to imaju na umu, neće propasti i znaće samo za uspeh i napredak.
Dobar lider je ponosni deo svog tima koji sa uživanjem prenosi ostalima svoje iskustvo, znanje i daje im šansu da se i njihov glas čuje i bude realizovan kroz njihov rad, dok će loš kao prebijen pas uvek kaskati za svojim šefom pokunjenog repa, a pred svojim timom izigravati „velikog vođu koji sve konce drži u svojim rukama“, ali kojem više niko ne veruje. Taj drugi nije deo svog tima i zato i jeste loš lider.